Makču Pikču
edicija :sin
Da odlučio sam i ja pisati blog.Razlog , ima previše da ne nabrajam.
Ali evo jedan.
Još od svojih 14 godina kad sam prvi put čuo za Maču Pikču u jednom romanu i glavnom liku koji ga pokušava dosegnuti,jer razlog je velik, tko dosegne Maču Pikču bit će oslobođen svakog moranja i trpljenja.
Tvrdnje arheologa da je grad odjednom napušten i onih drugih da grad nikad nije napušten i da su ljudi još tamo ostale su mi negdje u kutku moje lubanje i čekale da izrone na površinu.
Punih 36 godina ,do tog dana u Zelenoj laguni ,toliko im je trebalo da izrone na površinu.
Krštenje mog sina.
Malo ljudi,kumovi ,punac ,ja ,žena i naravno sin. Svi veseli ,jede se ,lagano cuga,sin spava.
Sve što je prethodilo tom danu ponavljalo se ne znam koliko puta u prošlosti,samo ja nisam znao.
Nisam znao još ništa onog dana kad sam kao Helbinac naivno išao dogovoriti krštenje sina kod župnika Čorluke . Ispituje čovjek sve redom i kad dođe do kuma kaže da ne može krstiti dijete.Zašto rekoh .Kum ne živi u crkvenom braku i može biti samo kum uz nekog ,crkvi odanog,koji ima sve sakramente koji živi u crkvenom braku.Nekog tko tuče ženu i djecu ,nekog tko je pedofil,narkodiler ,lopov,ubojica i još gore .Može biti i hitler samo ako je podoban ako redovno ide nam misu .Nema veze što je ovaj kum pošten ,dobar i sve naj ,problem je što kara bez njegovog blagoslova.
Skoro sam morao ispovijedati grijeh ubojstva svećenika
Rekoh milozvučnim glasom : dakle prije ravno pedeset godina moja mater me je nosila u Vinkovce da me se krsti ,ona vlakom a kum kolima da se ne posumnja.Zbog onih.
Sada nakon pedeset godina ja moram sina nositi na krštenje negdje drugdje zbog vas .
Koja je razlika između vas i njih,nikakva.
Da ne pričam kakve je sve jezične vratolomije izvodio i šta sam mu se nalajao.(prepuštam vašoj mašti)
Našli smo svećenika,krstili dijete,čovjek nas darovao i ispratio riječima.Ljudski zakoni su ljudski a Božije je da presudi.
I tad mi je sinulo,nikad nisam radio ono što sam morao već što sam htjeo ,ni ja ni kumovi ni svećenik Pero , radili smo što smo smatrali ispravnim ,dobrim , kontra moranja i trpljenja.
Svi mi smo stanovnici Maču Pikču-a, taj grad nije prazan, milioni ljudi žive u njemu među njima i velika većina mojih prijatelja.
Zato sine zapamti taj dan nisi samo kršten u vjeru ,taj dan si postao stanovnik najslobodnijeg grada na svijetu jer su te u njega uveli slobodni ljudi , oslobođeni svakog moranja i trpljenja.
kao što su i tvog oca uveli prije i tvog djeda i tako dalje.
Ne moram reći da je Papa Franjo par mjeseci poslije krstio djecu nevjenčanih parova.
Mislim da sam i njega vidio u susjedstvu, u gradu Maču Pikču.
