Početak sranja
edicija :glupost i kamenje
Sjećam se a Zvonko Begonja će me nadopuniti ako sam šta mašio.
Bilo je to lijepo poslijepodne ,toplo,baš nekako milo.Vozili smo se gradom ja i moja djevojka,nismo se obazirali što je grad bio nekako,prazan tih.Sjeli smo na terasu Fontane ili ne znam kako se je onda zvala.Izašao je Bego ,onda konobar i pitao kud glavinjamo ko luda mara kad će za pola sata početi rat.
Gledasmo ga u čudu i smijasmo,kakav manijak,koji mu je ,valjda mu se ne da kuhat kavu, ali svejedno naručismo.Nek ju skuha,baš nas briga kakva je kava ništa nam taj dan neće pokvarit.Nešto smo valjda i trkeljali,pričali, šta god , kad izlazi Bego zaključava vrata i reče:sad će početi, ja odoh a vi kako hočete.Mislim da ni kavu nije naplatio.
Osta kava nepopijena,odvedoh curu kući i lagano krenem,topao dan ,šiber otvoren,dvjesto konja lagano topka pod mojom nogom , u gepeku pola gajbe piva,u autu puno pola tanka goriva, svi uvjeti za sreču.
I onda pakao!
Grmi,tutnji,kroz uši mi prolaze meci ,lome zrak,nema veze što prolaze 50 ili više metara iznad mene,ja ih osjetim kako prolaze kroz moje uši,moje tijelo.Uvučem glavu kao kornjača i odvijem radio do jaja samo da ne čujem.Onih dvjesto konja se probudilo i urla,ždere cestu, zanosi auto,kuće se pretaču u jednu, samo uz jednu kuću ščučurila se grupa mupana,čuju auto kako urla,okreću se prema meni i dižu puške.Šta rade, majmuni, pa poznamo se ??? Pili smo skupa!!! A onda vidim bljedilo mrtvaca, isti strah na njihovim licima kao i moj u ogledalu ,ne znaju ni gdje su ni tko su.Srećom prepoznaju me ,spuštaju puške ,mašu da stanem.Ne čujem od glazbe šta govore samo vidim zavjesu koja pada , nas kako propadamo u limb,neko ludilo, ja ,oni i svi drugi.Od tog dana probam se izvući iz ludila i kad god pokušam javi se netko tko me vuče nazad.
Ali da poručim svima izvući ću se ja kad tad ,otići ću ja u isto to poslijepodne sa istom tom curom i dovršiti tu kavu,onako polako u inat svima a poslije možda odemo i na leniju kako smo onda planirali.
