Istina o ranjavanju
Ovih dana sam se nagledao i naslušao ratnih priča kojih se ne bi postidio ni Boško Buha i Sava Kovačević zajedno.Pa pošto neke prispodobe sumnjaju u moje junaštvo i hrabrost odlučih napisati svoju priču neka se zna i moja istina.Jer kao što je davno rečeno nije istina ono što je istina već ono što ljudi misle da je istina,zato ja pravim ovaj zapis da se zna i moja istina.
Davne 1991 zima ..Dan je bio isti kao i svi drugi ,ništa neobično.I taj dan sam ispalio nekoliko tisuća metaka,oni su nailazili u valovima,val za valom.Moj položaj je bio isturen daleko od svih,imao sam nekoliko kalaša i mitraljeza da ih mogu zamijeniti kad se cijev užari , da je bar pao snjeg mogao sam hladiti cijev kao u partizanskim filmovima sa snjegom,ali avaj ništa ,nikakva promjena .Smjena mi nije dolazila više od 50 dana a ja sam kao Pavle sam na svijetu.Znao sam da ako ja pokleknem,ako me pregaze ,gotovo je pregazit će Hrvatsku a onda i cijeli svijet.Sudbina čovječanstva je bila u mojim rukama.Kad je pala noć bio sam sretan ,garav od baruta spaljenih nosnica,bio sam sretan jer sam mogao napokon na wc i napokon nešto pojesti.
Dok sam se olakšavao na plavoj mjesečini začuh glas : Tako ih nećeš pobijediti.Okrenem se kad ono moja pra pra pra pra pra prababa koju su spalili tvrdeći da je vještica a nije ni mačku imala samo jednog zmaja koji je bio sad sa njom.
Kako sam znao da mi je pra nešto’ Pa izgledala je isto kao i ja ,čak je i imala istu uniformu.
Nego kako da ih pobjedim i odakle ti pravo da mi ti daješ savjete da si znala nešto ne bi im poslužila kao ugalj za roštilj.
Dobro kad nećeš slušati radi po svom pa kad te skembaju ode i ti i cijeli svijet kud i kurac.
Dobro dobro ajde reci ,gore ne može biti.
Ne možeš ih sve pobiti ,moraš ih poniziti da stekneš respekt a onda će odustati.Lijepo uzmeš zastavu i trkom prema njima i postaviš zastavu na njihove položaje i to je to.
Ti si pukla ,ima da me skenjaju ćim iskočim van,ishlapjela babo.
Neće,javi se zmaj ,bit ćeš nošen mojim dahom i ništa neće biti brže od tebe.Reče i pruži mi tri cigarete,kad budeš spreman povuci duboko dim i pirni jako ispred sebe,potrči po mom dahu i ništa ti neće biti.Samo jednog se pazi,čovjeka sa jednim okom.
Uzmem cigarete,uzmem zastavu,oni gledaju u mene i kažu hajde.Gledam ,ionako sam zaglavio ovdje,nema mi spasa i ovako i onako ,šta fali da probam.
Povučem dim ,ispirim ga i krenem i stvarno ,brz kao nebeska munja,bio sam tako brz da mine na koje sam stao nisu stigle tako brzo eksplodirat koliko sam se ja brzo udaljio od njih.
I jurim ja prema njima a rojevi tanadi jure prema meni.
Paf,kad me nešto okrene za 360 stupnjeva,osjetim bol u nozi ,pogledam rupa u koljenu,krv šiklja kao na Zokijevim fontanama voda.Zgrabim grudu zemlje ,začepim rupu na koljenu ,povučem u sebe drugi zmajev dah ,punem ispred sebe i krenem kao vjetar.Jurim prema njima a rojevi tanadi prema meni ,zuje kao osice.
Paf ,opet me nešto okrene za 360 supnjeva.Pogledam koljeno,nema blata,mamicu mu jebem šicersku opet me pogodio u koljeno na isto mjesto.
Zgrabih opet zemlje,zečepim rupu ,povučem zmajev dah i ispirim ga te krenem poput vjetra.Trčim ja trče meci .
Paf opet 360 stupnjeva ,opet me upucao u isto koljeno u isto mjesto.Koji si ti lik tri puta me upucao u isto mjesto. Pa ne vrijedi ti idiote samo mi razjebavaš blato!
Napokon nošem zmajevim dahom stigoh do njih i zabodeh zastavu na njihove položaje.
Kažu oni :koja si ti lola ,više te nećemo napadati,previjte čovjeka i neka se sigurno vrati kući.
Idem ja tako putem nazad ,šepam,kad se stvori onaj glupi zmaj.Mamicu ti jebem ljušturasku jesi rekao da mi nitko ništa ne može kad sam na zmajevom dahu.
Je,ali sam ti isto tako rekao da se čuvaš čovjeka sa jednim okom.
Tamo nije bilo ni jednog jednookog!
Da ali kad nišane zažmire na jedno oko.
O jebote jel je mene morao zapasti jedini zmaj joda?
Eto to je istina o mom ranjavanju ,mada zli jezici tvrde da sam tri dana trčao između položaja i bacao buse u minsko polje i vikao bum bum.
Ovo je moja i jedina istina, sijedi priča kako sam srušio avion grabljama .
