Opet svećenik
Tek sam se danas oporavio pa mogu da pišem.Jučer dolazi svećenik svetit kuću,izlazim van susjed odlazi prema auto.Komšo jel bježiš pitah ?
Aha.
Evo sad ću i ja. Rekoh.
Susjeda iz kuće viče svećenik dolazi đavli odlaze!
Spremam se ,gotov ,hvatam za kvaku,netko sa druge strane hvata za kvaku.
Guram ja ,gura on,guram ja ,gura on.
U mislima odoh u 43-u ,tako je bilo i ilegalcima kad im je okupator banio na vrata.
Žena viče,pusti svećenika u kuću!
Neču !Otvori prozor da iskočim na brzinu !
Ne vrijedi ti kaže žena.
Zamišljam dva nijemca kako stoje pred prozorom sa uperenim maschinengewehr u prozor.
Puštam vrata.Da aktiviram handgranate, neće me živa dobiti ? Ali nemam ručnu bombu.
Ulaze naoružani sličicama ,križem i svetom vodom.
Pozdravljaju ,mole i zahvale na daru te odu.Neki fini ljudi.
Pa mislim i ja bih bio fin kad bi mi netko dao lovu.
Ja stojim ,ne mrdam .Žena me trese ,ajde mužu prošlo je.
Gleda me žena i smije se pa kaže,nisi ti ni tako loš.
Zašto?
Pa da ne valjaš izgorio bi kad te je poprskao svetom vodom.
Svejedno trebao mi je jedan dan za oporavak.
I jedno pitanje ,jesam li ja sada sveti čovjek kad me je poprskao svetom vodom?